U ovom razgovoru predstavljamo vam najmlađeg travara u Srbiji,Marka Stevanovića,koji nam objašnjava mnoge stvari o biljkama,o preživljavanju u prirodi pomoću bilja ,raspoznavanju jestivog od nejestivog i tako dalje...
Uživajte i naučite nešto novo...
ILIRIKUM : Pozdrav za jednog od najpoznatijih mladih travara u Srbiji i šire,veliki si ekspert za biljke,pa ćemo u ovom razgovoru preći neke najbitnije teme... Zanima me za početak,kako je 21-godišnji momak odlučio da postane ekspert za biljke?
MARKO - Pozdrav za vas i za vaše pratioce. Sasvim slučajno sam krenuo da se intresujem za lekovite i samonikle jestive biljke. Jednog dana sam kupio knjigu vezano za Preživljavanje u prirodi i nisam se baš oduševio time što sam kupio. Dosta nepotrebnog teksta, loše slike, preobimni opisi, loše sastavljeno,... Iako je bilo i nekih korisnih informacija. To sam ostavio i nisam dirao ništa neko vreme. Onda sam na fejsbuku video da postoje grupe koje se bave prirodnim lečenjem i krenuo sam da čitam šta sve tamo piše. Osoba koja ima neki problem bi postavila objavu a članovi grupe bi komentarisali šta bi uradili na njenom mestu. U tom nekom periodu sam krenuo da istražujem i lekovite biljke. To znanje koje sam stekao sam iskoristio na ljudima koji su imali određene zdravstene probleme. Ono što me je zaintresovalo i što me je poguralo da to pišem jesu komentari ljudi o sledećim temama: hidžama, urinoterapija, vradžbine, akunpuktura, relfeksologija... Iako nisam znao puno o prirodnom lečenju, znao sam da te tehnike uopšte nemaju veze sa zdravljem već sa okultizmom. Ljudi su zapazili moju aktivnost na društvenim mrežama, vezano za lečenje prirodnim putem i uskoro su mi se javljali ljudi koji su izlečili određeni problem uz moje savete. To mi je bio dodatni vetar u leđa i tu sam krenuo ozbiljnije da istražujem. Onda sam krenuo da pravim kafu od žira i to sam okačio u jednu grupu za trgovinu. Za veoma kratko vreme sam sve rasprodao i tu me je kontaktirao čuveni Momčilo Antonijević. Sasvim slučajno je baš u tom periodu ( kada sam ja okačio post ) trebao da pravi emisije vezano za bezkofeinske zamene za kafu i tu je naleteo na mene. Napravili smo emisiju na njegovom kanalu i deo te emisije je bio na RTS 1. Posle sam krenuo da vodim kurseve po prirodi vezano za lekovite i jestive biljke, da bi na kraju napisao knjigu i imao intervju za portal Priče sa dušom od Nenada Blagojevića. Posle toga je išao intervju za intervjuom, do sadašnjih 35 za Srbiju i 2 za inostranstvo. Sada sam samo ukratko preleteo događaje što su bili, ima tu dosta da se kaže ali da ne bude dugačak tekst.
ILIRIKUM : Šetajući kroz ''gušću'' prirodu,nailazimo na hiljade vrsta biljaka...Koliki procenat tih biljaka otprilike može biti jestiv za čovjeka,i postoji li način kako da znamo koja je biljka jestiva a koja ne...?
MARKO : U prirodi postoji veliki broj biljaka koje su jestive ali i koje su otrovne. Ovde kod nas na Balkanu nije tako strašna situacija kao u nekim drugim krajevima Zemlje, što se tiče otrovnih biljaka. Nikada nisam nešto preterano merio koliko bi to iznosilo u procentima, ali da kažem da je to visok procenat. Preko 80% sigurno, ako ne i više. Ne postoji neki univerzalni način kako možemo da prepoznamo biljke.To što su bobice crne boje ne znači da je otrovno, ali ni da je jestivo. Najbolje je da zapamtimo biljke kako one izgledaju i da ih tako koristimo. Zapamtiti kako izgleda list, koren, cvet ili plod neke biljke. Nikako da se ne jede nešto za šta nismo sigurni.
ILIRIKUM: A kako se mogu gljive razlikovati,koje su otrovne a koje jestive?
MARKO: Gljive su još komplikovanije od samih biljaka. Postoji posebna naučna disciplina koja se bavi samo gljivama - mikologija. Gljive zauzimaju jednu celu oblast u trofičkoj piramidi i nisu nimalo lake. Kao i kod biljaka, ne postoji univerzalan način kako možemo da ih prepoznamo. Ako je npr gljiva crvene boje, ne znači da je jestiva ali isto tako i da je otrovna. Potrebno je da posmatramo uzdužni presek, šešir, stanište, miris, dršku, listiće kako bi identifikovali samu pečurku. Svake godine se neko otruje jer zameni otrovne pečurke za jestive, dešavali su se i smrtni slučajevi. Posebnu pažnju obratiti na pečurke i nikako da se ne jedu ako nismo sigurni. ?
ILIRIKUM: Koje biljke iz prirode bi bile prioritet za preživljavanje u prirodi,da bi čovjek mogao da preživi i unosi dnevne potrebe nutrijenata
MARKO :Da bi čovek mogao normalno da funkcioniše potrebni su mu ugljeni hidrati. Od salate ne možemo da se najedemo, već samo ako je dodatak uz neko kaloričnije jelo. Treba obratiti pažnju na biljke koje sadrže veće količine ugljenih hidrata, kao što su: žir, čičak, koren maslačka, šumski čapljinac, koren lokvanja.... Generalno svo krtolasto divlje povrće i određeni plodovi. Određene biljke ( koje su u većini ) mogu da posluže kao variva, dodatak jelima, začini, dezerti. Ali gornje biljke su najbitnije.
ILIRIKUM : Enihacea je najbolji prirodni antibiotik...Da li raste na našim predjelima,da li se konzumira samo kao čaj,i koliko se dugo smije koristiti?
MARKO: Ehinacea je jedna od najboljih biljnih antibiotika u prirodi. Ona raste u Americi, dok se kod nas pronalazi u baštama, saksijama, parkovima kao ukrasna biljka ( eto kolika je svest u narodu ). Koristi se list,cvet i pogotovo koren. Može kao čaj iako je bolje u vidu tinkture. 14 dana se pije pa se pravi pauza. Ja sam više za neke biljke koje rastu u našoj blizini, na našem podneblju. Jer smatram da je Bog u svakoj oblasti na planeti odredio šta će gde da raste. Sremuš, kantarion, majčina dušica, vranilova trava, beli luk... su isto dobri antibiotici, a rastu kod nas. Ehinaceu preporučujem da se koristi isključivo ako je neko uzgaja u našem okruženju, nikako u vidu kapsula iz inostranstva.
ILIRIKUM: Da li su čajevi samo efikasni kod prehlada i gripa ili su dobri i kao preventiva za jačanje organizma?
MARKO: Lekovite biljke su dosta moćne a toliko se malo koriste kod nas. Ukoliko bi se malo to stanje popravilo, imali bismo bolju zdravstevnu situaciju u narodu. Čajevi mogu i trebaju da se piju kao preventiva, ne samo kad se razbolimo. Iako su ishrana, stres, fizička aktivnost, odmor bitnija preventiva od čajeva. Mali efekat se postiže ako pijemo čajeve a ne spavamo uošte, konstantno smo pod stresom, loša ishrana... Čajevi su efikasni u oba slučaja, kao preventiva i kad se razbolimo.
ILIRIKUM: Koje voće obiluje vitaminima,koje može očuvati naše zdravlje ,naročito u zimskim periodima?
MARKO Ne bih izdvojio neko posebno voće za koje smatram da ima neka "magična" svojstva. Treba jesti što raznovrsniju hranu kako bi uneli sve što je telu potrebno. Prednost treba dati voću koje raste na našem prostoru pa onda ovo što se uvozi. Konkretno ja sušim tokom leta smokve i šljive ( na vazduhu ne na dimu ) pa to jedem tokom zime. Onda jabuke, dunje, kruške, ( starije sorte i one koje kasnije stižu ). Pored domaćeg voća tu spadaju i urme, banane, mandarine, limun, grejfrut.
ILIRIKUM: Jesi li upoznat sa kafom koju su pili naši preci,koja je pretežno miks cikorije i žira? Kakvo je tvoje mišljenje o tome i da li se dobija samo mljevenjem i sušenjem cikorije i žira?
MARKO Pričali su mi stariji ljudi kako su oni konzumirali kafu od raži, žira, ječma, maslačka, cikorije. Tada nije bilo ove današnje kafe koja je nezdrava za čoveka. Kada su bili ratovi i glad, ljudi su se snalazili na razne načine. Kao što sam i gore napomenuo, pravio sam i te zamene za kafu pa mogu reći sledeće. Kafa od raži je najsličnija današnjoj kafi po ukusu i po mirisu. Samo nema aditiva i kofeina, zdrava zamena za kafu. Evo kako se pravi: uzmete raž, ispečete 30 min na 200 stepeni ( ili manje, zavisi od rerne ). Dovoljno je da malo pocrni raž, posle sklonite. Stavite u blender i dobijete prah. Prokuvate vodu i stavite prah, to je to. Isti je postupak za koren maslačka, ječam, žir, cikoriju. Žir je malo komlikovaniji od svih ostalih zamena ali je po mom mišljenju najlekovitiji ( pogotovo za štitnu žlezdu ). Plod je mnogo veći i tvrđi od ostalih zamena. Ukus je kod žira malo opor i gorak, ali zato dosta lekovit. Nemaju neki specifičan miris. Nisam istraživao da li mogu bez termičke obrade da se spreme, verovatno mogu iako je ta opcija mnogo gorča ( znam jer sam jeo to sirovo ).
ILIRIKUM: Da li bi bio veći životni vijek (po tvom mišljenju) da se hrani biljkama?
MARKO: Čovek bi duže živeo ukoliko bi se hranio biljnom hranom plus da je fizički aktivan, smanjen stres, odmor, duhovno čist, u prirodi. Naši preci su tako živeli i duže su živeli od današnjih ljudi. To se lako može proveriti, samo odete na groblja i videćete koliko su mnogo duže živeli nego mi danas. Jer su se pridržavali svega gore navedenog.
ILIRIKUM: Da li si upoznat sa radom i djelom,poznatog travara sa Romanije ,Jova Mijatovića ,koji je liječio čak i svjetske poznate ličnosti,pa i sebe kroz život i doživio čak preko 100 godina...
MARKO Čuo sam za čuvenog Jovu sa Romanije, pogledao sam par njegovih recepata ali nisam izučio sve što je on uradio. Pa tako ne mogu da komentarišem o čoveku na osnovu samo toga. Čovek je svojim životom pokazao kako treba da leči i da se živi, zato je i prešao 100 godina, plus je živeo u prirodi. Ono što sam pročitao je odlično, svaki čovek koji je povezan sa prirodom isto to može da postigne, tako da me ne čudi svi ti njegovi uspesi.
Markovu knjigu ''Hrana iz prirode'' možete besplatno preuzeti na sajtu Ilirikuma, u odjeljku ''PDF BIBLIOTEKA''.
ILIRIKUM : Pozdrav za jednog od najpoznatijih mladih travara u Srbiji i šire,veliki si ekspert za biljke,pa ćemo u ovom razgovoru preći neke najbitnije teme... Zanima me za početak,kako je 21-godišnji momak odlučio da postane ekspert za biljke?
MARKO - Pozdrav za vas i za vaše pratioce. Sasvim slučajno sam krenuo da se intresujem za lekovite i samonikle jestive biljke. Jednog dana sam kupio knjigu vezano za Preživljavanje u prirodi i nisam se baš oduševio time što sam kupio. Dosta nepotrebnog teksta, loše slike, preobimni opisi, loše sastavljeno,... Iako je bilo i nekih korisnih informacija. To sam ostavio i nisam dirao ništa neko vreme. Onda sam na fejsbuku video da postoje grupe koje se bave prirodnim lečenjem i krenuo sam da čitam šta sve tamo piše. Osoba koja ima neki problem bi postavila objavu a članovi grupe bi komentarisali šta bi uradili na njenom mestu. U tom nekom periodu sam krenuo da istražujem i lekovite biljke. To znanje koje sam stekao sam iskoristio na ljudima koji su imali određene zdravstene probleme. Ono što me je zaintresovalo i što me je poguralo da to pišem jesu komentari ljudi o sledećim temama: hidžama, urinoterapija, vradžbine, akunpuktura, relfeksologija... Iako nisam znao puno o prirodnom lečenju, znao sam da te tehnike uopšte nemaju veze sa zdravljem već sa okultizmom. Ljudi su zapazili moju aktivnost na društvenim mrežama, vezano za lečenje prirodnim putem i uskoro su mi se javljali ljudi koji su izlečili određeni problem uz moje savete. To mi je bio dodatni vetar u leđa i tu sam krenuo ozbiljnije da istražujem. Onda sam krenuo da pravim kafu od žira i to sam okačio u jednu grupu za trgovinu. Za veoma kratko vreme sam sve rasprodao i tu me je kontaktirao čuveni Momčilo Antonijević. Sasvim slučajno je baš u tom periodu ( kada sam ja okačio post ) trebao da pravi emisije vezano za bezkofeinske zamene za kafu i tu je naleteo na mene. Napravili smo emisiju na njegovom kanalu i deo te emisije je bio na RTS 1. Posle sam krenuo da vodim kurseve po prirodi vezano za lekovite i jestive biljke, da bi na kraju napisao knjigu i imao intervju za portal Priče sa dušom od Nenada Blagojevića. Posle toga je išao intervju za intervjuom, do sadašnjih 35 za Srbiju i 2 za inostranstvo. Sada sam samo ukratko preleteo događaje što su bili, ima tu dosta da se kaže ali da ne bude dugačak tekst.
ILIRIKUM : Šetajući kroz ''gušću'' prirodu,nailazimo na hiljade vrsta biljaka...Koliki procenat tih biljaka otprilike može biti jestiv za čovjeka,i postoji li način kako da znamo koja je biljka jestiva a koja ne...?
MARKO : U prirodi postoji veliki broj biljaka koje su jestive ali i koje su otrovne. Ovde kod nas na Balkanu nije tako strašna situacija kao u nekim drugim krajevima Zemlje, što se tiče otrovnih biljaka. Nikada nisam nešto preterano merio koliko bi to iznosilo u procentima, ali da kažem da je to visok procenat. Preko 80% sigurno, ako ne i više. Ne postoji neki univerzalni način kako možemo da prepoznamo biljke.To što su bobice crne boje ne znači da je otrovno, ali ni da je jestivo. Najbolje je da zapamtimo biljke kako one izgledaju i da ih tako koristimo. Zapamtiti kako izgleda list, koren, cvet ili plod neke biljke. Nikako da se ne jede nešto za šta nismo sigurni.
ILIRIKUM: A kako se mogu gljive razlikovati,koje su otrovne a koje jestive?
MARKO: Gljive su još komplikovanije od samih biljaka. Postoji posebna naučna disciplina koja se bavi samo gljivama - mikologija. Gljive zauzimaju jednu celu oblast u trofičkoj piramidi i nisu nimalo lake. Kao i kod biljaka, ne postoji univerzalan način kako možemo da ih prepoznamo. Ako je npr gljiva crvene boje, ne znači da je jestiva ali isto tako i da je otrovna. Potrebno je da posmatramo uzdužni presek, šešir, stanište, miris, dršku, listiće kako bi identifikovali samu pečurku. Svake godine se neko otruje jer zameni otrovne pečurke za jestive, dešavali su se i smrtni slučajevi. Posebnu pažnju obratiti na pečurke i nikako da se ne jedu ako nismo sigurni. ?
ILIRIKUM: Koje biljke iz prirode bi bile prioritet za preživljavanje u prirodi,da bi čovjek mogao da preživi i unosi dnevne potrebe nutrijenata
MARKO :Da bi čovek mogao normalno da funkcioniše potrebni su mu ugljeni hidrati. Od salate ne možemo da se najedemo, već samo ako je dodatak uz neko kaloričnije jelo. Treba obratiti pažnju na biljke koje sadrže veće količine ugljenih hidrata, kao što su: žir, čičak, koren maslačka, šumski čapljinac, koren lokvanja.... Generalno svo krtolasto divlje povrće i određeni plodovi. Određene biljke ( koje su u većini ) mogu da posluže kao variva, dodatak jelima, začini, dezerti. Ali gornje biljke su najbitnije.
ILIRIKUM : Enihacea je najbolji prirodni antibiotik...Da li raste na našim predjelima,da li se konzumira samo kao čaj,i koliko se dugo smije koristiti?
MARKO: Ehinacea je jedna od najboljih biljnih antibiotika u prirodi. Ona raste u Americi, dok se kod nas pronalazi u baštama, saksijama, parkovima kao ukrasna biljka ( eto kolika je svest u narodu ). Koristi se list,cvet i pogotovo koren. Može kao čaj iako je bolje u vidu tinkture. 14 dana se pije pa se pravi pauza. Ja sam više za neke biljke koje rastu u našoj blizini, na našem podneblju. Jer smatram da je Bog u svakoj oblasti na planeti odredio šta će gde da raste. Sremuš, kantarion, majčina dušica, vranilova trava, beli luk... su isto dobri antibiotici, a rastu kod nas. Ehinaceu preporučujem da se koristi isključivo ako je neko uzgaja u našem okruženju, nikako u vidu kapsula iz inostranstva.
ILIRIKUM: Da li su čajevi samo efikasni kod prehlada i gripa ili su dobri i kao preventiva za jačanje organizma?
MARKO: Lekovite biljke su dosta moćne a toliko se malo koriste kod nas. Ukoliko bi se malo to stanje popravilo, imali bismo bolju zdravstevnu situaciju u narodu. Čajevi mogu i trebaju da se piju kao preventiva, ne samo kad se razbolimo. Iako su ishrana, stres, fizička aktivnost, odmor bitnija preventiva od čajeva. Mali efekat se postiže ako pijemo čajeve a ne spavamo uošte, konstantno smo pod stresom, loša ishrana... Čajevi su efikasni u oba slučaja, kao preventiva i kad se razbolimo.
ILIRIKUM: Koje voće obiluje vitaminima,koje može očuvati naše zdravlje ,naročito u zimskim periodima?
MARKO Ne bih izdvojio neko posebno voće za koje smatram da ima neka "magična" svojstva. Treba jesti što raznovrsniju hranu kako bi uneli sve što je telu potrebno. Prednost treba dati voću koje raste na našem prostoru pa onda ovo što se uvozi. Konkretno ja sušim tokom leta smokve i šljive ( na vazduhu ne na dimu ) pa to jedem tokom zime. Onda jabuke, dunje, kruške, ( starije sorte i one koje kasnije stižu ). Pored domaćeg voća tu spadaju i urme, banane, mandarine, limun, grejfrut.
ILIRIKUM: Jesi li upoznat sa kafom koju su pili naši preci,koja je pretežno miks cikorije i žira? Kakvo je tvoje mišljenje o tome i da li se dobija samo mljevenjem i sušenjem cikorije i žira?
MARKO Pričali su mi stariji ljudi kako su oni konzumirali kafu od raži, žira, ječma, maslačka, cikorije. Tada nije bilo ove današnje kafe koja je nezdrava za čoveka. Kada su bili ratovi i glad, ljudi su se snalazili na razne načine. Kao što sam i gore napomenuo, pravio sam i te zamene za kafu pa mogu reći sledeće. Kafa od raži je najsličnija današnjoj kafi po ukusu i po mirisu. Samo nema aditiva i kofeina, zdrava zamena za kafu. Evo kako se pravi: uzmete raž, ispečete 30 min na 200 stepeni ( ili manje, zavisi od rerne ). Dovoljno je da malo pocrni raž, posle sklonite. Stavite u blender i dobijete prah. Prokuvate vodu i stavite prah, to je to. Isti je postupak za koren maslačka, ječam, žir, cikoriju. Žir je malo komlikovaniji od svih ostalih zamena ali je po mom mišljenju najlekovitiji ( pogotovo za štitnu žlezdu ). Plod je mnogo veći i tvrđi od ostalih zamena. Ukus je kod žira malo opor i gorak, ali zato dosta lekovit. Nemaju neki specifičan miris. Nisam istraživao da li mogu bez termičke obrade da se spreme, verovatno mogu iako je ta opcija mnogo gorča ( znam jer sam jeo to sirovo ).
ILIRIKUM: Da li bi bio veći životni vijek (po tvom mišljenju) da se hrani biljkama?
MARKO: Čovek bi duže živeo ukoliko bi se hranio biljnom hranom plus da je fizički aktivan, smanjen stres, odmor, duhovno čist, u prirodi. Naši preci su tako živeli i duže su živeli od današnjih ljudi. To se lako može proveriti, samo odete na groblja i videćete koliko su mnogo duže živeli nego mi danas. Jer su se pridržavali svega gore navedenog.
ILIRIKUM: Da li si upoznat sa radom i djelom,poznatog travara sa Romanije ,Jova Mijatovića ,koji je liječio čak i svjetske poznate ličnosti,pa i sebe kroz život i doživio čak preko 100 godina...
MARKO Čuo sam za čuvenog Jovu sa Romanije, pogledao sam par njegovih recepata ali nisam izučio sve što je on uradio. Pa tako ne mogu da komentarišem o čoveku na osnovu samo toga. Čovek je svojim životom pokazao kako treba da leči i da se živi, zato je i prešao 100 godina, plus je živeo u prirodi. Ono što sam pročitao je odlično, svaki čovek koji je povezan sa prirodom isto to može da postigne, tako da me ne čudi svi ti njegovi uspesi.
Markovu knjigu ''Hrana iz prirode'' možete besplatno preuzeti na sajtu Ilirikuma, u odjeljku ''PDF BIBLIOTEKA''.